Kickboxing

Kickboxing

Kickboxing je moderan borilački sport koji obuhvaća više disciplina, a to su: Semi contact (Polu kontakt), Light contact (Lagani kontakt), Full contact (Puni kontakt), Low kick, K1 style, Glazbene forme i Aero kickboxing.
Semi i light kontact su polukontaktne discipline koje bismo preporučili djeci do 14 godina.
Aerokickboxing i muzičke forme su umjetne plesne odnosno demonstracijske discipline koje služe zato da se popuni program u pauzama u kojima izvođači izvode neke borilačke pokrete dok svira muzika.
Full contact disciplina se održava u ringu a dozvoljeno je udarati punom snagom rukama i nogama iznad pojasa. 
Low kick disciplina se razlikuje od full contacta po tome što je dozvoljeno i udaranje po nogama.
K1 style se razlikuje od low kicka po tome što je dozvoljeno i udaranje koljenima s tim da to ne smije trajati dulje od nekojiko sekunda.
  Kickboxing je nastao na osnovama boksa, karatea, taekwondoa i drugih više ili manje poznatih orijentalnih ali i zapadnih borilačkih sportova. Osnovni cilj svakoga borca je nadvladati boljom tehnikom, brzinom i snagom svoga protivnika uz maksimalnu sigurnost, toleranciju, poštenje i čast svakog natjecatelja. Jednom riječju, Kickboxing je zapadnjački sport - jedinstven odgovor velikom broju istočnjačkih borilačkih vještina. Prva pravila kickboxinga početkom sedamdesetih je napisao amerikanac Mike Anderson i to za disciplinu full contact.
U Kickboxingu se koristi maksimalna osobna zaštitna oprema koja se sastoji od kacige (koja pokriva tjeme, bočni dio glave - uši i zatiljak), štitnika za zube, štitnika za prsa (za djevojke), štitnika za genitalije, rukavica (otvorene i zatvorene 10 Oz), štitnika za potkoljenice te papuča (bez đona). Sigurnost svakog natjecatelja je gotovo zajamčena i slobodno se može reći da su povrede u ovom sportu vrlo rijetke, a ako su prisutne onda se najčešće događaju u ringovnim disciplinama- full contactu, low kicku i K1 styleu i to u profesionalnom dijelu. Najčešće se tu radi o hematomima, a tu su i ozljede nosa i arkade. Što se "profesionalnih" borbi tiče, radi atraktivnosti, zaštitna oprema je reducirana, pa se u svim disciplinama ne nose kacige i štitnici za potkoljenice.
Po amaterskim pravilima borba traje 3x2 minute dok po profesionalnim pravilima zavisno od važnosti borba može trajati:
U full contactu od 5x2 minuta do 12x2 minuta
U low kicku i u K1 styleu 3x3, 5x2 ili 5x3 minute.
Jedina svjetski priznata fedracija po amaterskimpravilima je WAKO (čiji je član HKBS a koji je član HOO-a) a po profesionalnim pravilim ima puno organizacija koje za sebe kažu da su svjetske al to su zapravo samo K1 kao najjača te WAKO PRO koji je profesionalni sektor WAKO-a.

          Tajlandski boks

Tajlandski boks

Muay thai ili tajlandski boks je borilačka vještina nastala kao produkt neprestanih sukoba naroda Thai na putu iz svoje prapostojbine(jugoistok Kine) na područje današnjeg Tajlanda.
U novije doba tajlandski boks kao sport oblikuje se od 1921. godine kada je za vladavine kralja Rame VI. na stadionu Suan Club Collega sagrađen boksački stadion na kojem su od tada svake nedjelje održavani mečevi. U početku su se borci borili goloruki (samo bandaže) a borbe su bile zakazivane na 11 rundi po 3 minute. No danas se bore u rukavicama i maksimalno trajanje borbe je 5 rundi s 2 minute odmora. Pravila su ostala gotovo netaknuta.

U skladu s pravilima, dozvoljeni su udarci rukama i nogama uz uporabu koljena, laktova te držanje, guranje i bacanje (bez uporabe poluga) što i čini razliku od drugih sličnih sportova (K1, kick boxing). Ovakva pravila zahtjevaju od boraca velik stupanj izdržljivosti i polivalentnost u načinu borbe. Razina opterećenja u borbama je izuzetno visoka pa su vrhunski natjecatelji ovoga sporta na glasu kao borilački »supermani«.

Danas je IFMA (čiji je član HSTB a koji je član HOO-a) krovna svjetska organizacija koja se zalaže za promicanje sporta i razvoj ove vještine. Od 1996. godine u kontinuitetu se organiziraju svjetska i europska prvenstva na amaterskoj razini s upotrebom zaštite (oklop za tijelo te zaštita za potkoljenice, laktove i glavu) što donosi znatan rast sporta van granica Tajlanda. U profesionalnom tajlandskom boksu ipak je još uvijek kvaliteta koncentrirana na dva stadiona u Tajlandu (Randjamen i Lumpini stadium) uz nekoliko jakih turnira u Nizozemskoj i Francuskoj ali veliki broj kvalitetnih boraca i medijsko pokrivanje od Eurosporta znatno su doprinijeli promociji sporta.

               Savate

Savate

Boxe Francise Savate ili samo ''Savate'' je europski borilački sport koji je preživio do današnjih dana. Savate je nastao u Parizu 1820.god. kao ulična borba u kojoj su se koristili udarci rukama, nogama, laktovima, koljenima, bacanja i sl. Danas je Savate dinamičan sport koji se može prakticirati natjecateljski i rekreacijski. Neki ga nazivaju i boks za gospodu. U takmičarskom Savate-u insistira se na dinamičnosti, domišljatosti, visokom stupnju tehnike, te se od takmičara očekuje neprestana izmjena udaraca. U borbi se insistira na korištenju ručnih i nožnih tehnika, a takmičar koji se toga ne pridržava može biti diskvalificiran.

Savate inače na francuskom jeziku znači ''papuča'' koja je posebno dizajnirana za borbe u savateu. Napravljena je od lakog materijala sa naprijed posebno oblikovanim tvrdim đonom u obliku špice koju svaki majstor savate boksa koristi kao vrlo efikasno oružje u borbi. Važno je napomenuti da je 1924.god. Savate bio pokazni sport na olimpijskim igrama u Parizu.

Dopušteni udarci rukom: direktni, udarac sa strane, udarac odozdo i udarac odozgo (swing), odnosno sve tehnike iz boksa. Zabranjeni udarci rukom: udarac donjim dijelom šake (tzv. čekić udarac), nedopuštenom površinom rukavice (unutarnjom stranom, palcem) i udarac šakom iz okreta.

Dopušteni udarci nogama: prednji ispod i iznad pojasa, kružni ispod iznad pojasa, bočni ispod i iznad pojasa, zadnji, udarci i okreta i u skoku.Udarna površina je rist stopala i puno stopalo. Dijelovi tijela koje je dopušteno napadati: prednji dio glave, tijelo sprijeda i bočno, noge se vanjske i unutarnje strane od kuka na dolje.

Zabranjeno je: guranje, hvatanje noge, udarati u kralježnicu, vrat, tjeme, potiljak, kukove i genitalije, napadati laktom i koljenom, udarac nakon zapovijedi ''stop'' ili prekida, udaranje dok je protivnik na podu, raspravljanje sa sucima i dr.

Pozdrav: sportski pozdrav se sastoji od primicanja desne ruke srcu i ispružanje iste udesno dolje (od srca).
Prednost savatea je ta da postoji samo jedna organizacija a mana da je to ipak samo Francuski nacionalni šport.

                          Boks

Boks

Borilački sport u kojem se protivnici slične tjelesne težine udaraju šakama na kojima su podstavljene rukavice. Borba se odvija u ograđenom pravokutnom ringu, po amaterskim pravilima borba traje 4x2 minuta dok po profesionalnim može trajati od 4x3 do 12x3 minuta. Cilj borbe je protivniku uputiti što više udaraca u dijelove tijela iznad pojasa (glava, torzo) te pri tome izbjeći protivnikove udarce. Može se pobijediti nokautom (oznaka KO, od engleskog izraza knock-out), tj. kada se protivnik nakon što je bačen na tlo ne uspije ustati u tijeku deset sekundi, tehničkim nokautom (oznaka TKO), tj. kada jedan borac nema snage nastaviti borbu, ili se pak pobjednik određuje odlukom sudaca poslije dogovorenog broja rundi.

Zbog činjenice da u boksu nije dozvoljeno protivnika udarati dok je na podu, te da postoje stroga pravila u koji dio tijela i na koji način se smije udarati protivnika, boks se često naziva i 'plemenitom vještinom'.
Osnovni cilj boksačke borbe je zadati što više udaraca protivniku a pri tome primiti ih što manje. Dobro plasirani snažni udarci mogu protivnika i oboriti s nogu. Protivnika na podu nije dozvoljeno udarati, već on dobiva vrijeme od 10 sekundi za oporavak i eventualni nastavak borbe. Udarci su dozvoljeni samo u gornje dijelove tijela, iznad pojasa, i to samo s prednje strane. Svaki dobro plasirani udarac se boduje, te ti bodovi u slučaju da oba borca dočekaju kraj zadnje od predviđenog broja rundi na nogama, određuju pobjednika.
Boksački meč najčešće prati više sudaca, jedan u ringu koji osigurava poštivanje pravila za vrijeme borbe, te tri ili više njih (najčešće neparan broj, da se izbjegne podijeljena odluka) oko ringa koji prate borbu i boduju udarce.

Jedina svjetska amaterska boksačka organizacija je AIBA (čiji je član HBS koji je član HOO-a) dok mu profesionalnom boksu vlada veliki kaos zahvaljujući ogromnom broju prevaranata koji su kroz boks vidjeli lak put do zarade te osnovali blizu sto(!) federacija, ipak za njih 4 može se reći da odskaču od ostalih a to su WBA, WBC, IBF I WBO.

                     Ultimate fight

Slobodna borba

Slobodna borba (poznatija kao ultimate fight) je najnoviji borilački šport u ringu nastao u SAD-u početkom 90-ih goina 20. stoljeća.
U početku su pravila bila doista brutalna da bi se u posljednjih nekoliko godina dosta ishumanizirala, te se u posljednjih par godina uvodi i amaterski način borenja u kojem borci imaju punu zaštitnu opremu borba traje jednu rundu od pet minuta i pravila su dostra postrožena.


Na svjetskoj razini još ne postoji amaterska organizacija ali zato ih po profesionalnim pravilima ima veliki broj od kojih je najjača UFC.
U Hrvatskoj je 2007. godine osnovan Hrvatski savez slobodne borbe (HSSB) koji se bori za ulazak u pridruženo članstvo u Hrvatskom olimpojskom odboru